Na putu za San Romano, Andre Breton

Poezija se čini u postelji kao ljubav
Njezine razbacane plahte postaju zora stvari
Poezija se čini u šumi

Ona ima prostor koji joj je potreban
Ne ovaj drugi nego onaj koji uvjetuju
Jastrebovo oko
Rosa na preslici
Sjećanje na orošenu bocu traminca
na srebrnoj plitici
Visoka šipka od turmalina na moru
I put misaone pustolovine
Koji se okomito uspinje
Ako samo malo zastaneš odmah zarasta u šikarje

To se ne zvoni na sva zvona
Nije pristojno ostaviti vrata otvorena
Ili pozvati svjedoke

Jata riba živice sa sjenicama
Tračnice na ulazu u veliki kolodvor
Zrcaljenje dviju obala
Brazde u kruhu
Mjehurići u potoku
Dani u kalendaru
Pljuskavica

Čin ljubavi i čin poezije
Nisu spojivi
Sa čitanjem novina na glas

Smjer sunčane zrake
Modro svjeducanje koje povezuje udarce drvosječine
sjekire
Uzica dječjeg zmaja u obliku srca ili vrše
Ravnomjerno mahanje dabrova repa
Brzina munje
Slap slatkiša s vrha starih stepenica
Lavina

Soba čarolija
Ne gospodo nije sudnica za prijestupe
Ni sobetina puna pijanih vojnika nedjeljom navečer

Plesne figure otplesane u prozirnome iznad močvara
Omeđivanje ženskog tijela na zidu bacanjem bodeža

Svijetli kolutovi dima
Uvojci tvoje kose
Krivulja spužve s Filipina
Prepletanje pjega zmije koraljke
Ulaženje bršljana u ruševine
Ona ima mnogo vremena pred sobom.

Poetski je zagrljaj kao tjelesni zagrljaj
Dok traje
Zaklanja svaki pogled na bijedu svijeta

1948.

Advertisements

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s